Preporuka
Napunite se pozitivnom energijom
Blogovski blogovi




Trenutno vas je na ovom blogu :)


Tražite nešto?




Ostatak ekipe... NIMALO manje važni, blogovske legende:
  • Tišina
  • Blakica
  • Tenderness
  • Kross
  • BigMamma
  • Castanea
  • Vi i Davor
  • Sanjaa
  • Cybergirl
  • Trapula
  • Rosso di sera
  • StoryOfAngels
  • Prokleti
  • Epikur
  • CrissyFrog
  • BlueMorning
  • Zvuk tišine
  • Tritočkice
  • Lothriel
  • Soft Cell
  • Jordan
  • Krik mladosti
  • Tek tako uz put
  • Lonelygirl
  • PlavookaMalena
  • UPM
  • Digy
  • Angelus
  • Snovi
    Hrana za dušu
  • Ratnik Svjetlosti
  • Paolo Coelho
  • Inspiracijske priče
  • Glazbena inspiracija
  • Užitak za tijelo :)
  • Jorge Parra (foto)
  • Dupinov san
    Mix
  • Blog
  • Corner
  • Otvoreni radio
  • Večernji
    Misli koje mi uljepšavaju dan
    :: Nismo primorani ljubiti. Izabrali smo da ljubimo. Dvoje se ljudi vole jedino kada su kadri živjeti jedno bez drugoga, ali su izabrali živjeti zajedno ::
    :: Kada nekog voliš, pusti ga da ode... ako se vrati natrag, zauvijek je tvoj, ako se više nikad ne vrati, nije ti nikad ni pripadao::
    :: Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam oduzmu dah.
    Creative Commons License
    Tekstovi ovog bloga su licencirani po Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 2.0 Croatia Licencom.

    27.08.2004., petak

    Recept za dobar dan

    Probudite li se ujutro s mračnim mislima u glavi i tupim pogledom koji vas promatra iz ogledala, a niste skloni mazohizmu i želite se riješiti toga imam malu preporuku za vas. Naravno, sami odlučite da li će ovaj recept djelovati i na vas pozitivno, ali meni pomaže pa ga želim podijeliti s vama. Nadam se da će terapija biti jednako, ako ne i bolja, povoljna za vas kao što je za mene :)))

    Dakle, natašte, prije jutarnjeg obroka upalite komp, spojite se na net i uzmite po jednu crvenu, žutu i plavu tableticu. Po konzumaciji isključite net, istuširajte se, popijte prvu kavu ili čaj, obucite se i krenite na posao ili za nosom (ovisi o radnom statusu). Upotrijebite snagu jutarnjih tabletica, nabacite osmjeh, recite neznancima na cesti veselo "dobro jutro" i promatrajte djelovanje recepta. Uzmite sa sobom blokić i zapisujte zapažanja :)

    Oko podne, kad djelovanje tabletica polako popušta, ponovno se spojite na net (pazite da vas šef ili kolege ne skuže) i uzmite novu dozu tirkizne, ciklama i oker tabletice. Naravno, crvenu, žutu i plavu tableticu možete uzimati u kombinaciji sa svim ostalim tabletama navedenim u ovom receptu. Provjereno neškodljivo. Pri tome možete konzumirati razno razne tekućine, hranu, grickalice, razgovor sa znancima i neznancima. Iznenadite nekog neočekivanom gestom, dopustite da tabletice u vama pokažu svoju pravu moć i napravite nešto potpuno neočekivano. Tablete će se pobrinuti da to bude i dobro :) Naravno, ne zaboravite svoje misli i zapažanja zapisati u onaj blokić kojeg od jutra vučete sa sobom i u kojeg brižno švrakate sve što vam padne na pamet.

    Ova doza bi vas trebala održati cijelo popodne, a ukoliko vam ponestane snage, možete uzeti jednu, ali samo jednu bijelu tableticu. Uzmete li više, ne odgovaram za posljedice :))) Uz taj mali doping dočekat ćete večer. A večernji blues puca najjače. Stoga vam treba još jedna doza terapije kako bi u svoj blokić kraj današnjeg dana napisali veliki plus. Bez obzira kojeg ste spola, smeđa tabletica donijet će znakove raspoznavanja, čiste i jasne vizije bez nepotrebnih halucinacija. Baš sve će vam biti jasno nakon konzumacije te tabletice i osjećat ćete se puni energije zahvaljujući novostečenom znanju :)

    Ukoliko osjetite da vam smeđa tabletica nije povratila osmjeh na lice, narančasta tabletica preporučljiva je u neograničenoj količini, bez obaveza i ograda. Sve skupa možete začiniti malim količinama nasumično izabranih žutih, ljubičastih i roza tabletica, a vjerujem da ćete i sami pronaći pokoju tableticu po svom ukusu, ukoliko vam sve gore navedene nisu dovoljne.

    Uglavnom, sve to obilno zalijevajte tekućinom po vlastitom izboru, a količine prilagodite svojoj dobi, gabaritima i spremnosti na gutanje nepoznatih supstanci. jasno vam je da pročitana uputstva uz svaku tableticu morate bar pokušati provesti u djelo, a zaboravila sam vam i napomenuti da vam je pri konzumaciji neophodno potrebno ogledalo koje postavite negdje pri ruci kako bi mogli provjeriti njihovo djelovanje na vlastitom licu i to zapisati u blokić. Ok, sad je već vrijeme da polako analizirate svoje zapise iz bloka, zbrojite pluseve i minuse i donesete konačnu ocjenu. Iskreno se nadam i od srca vam želim da krajnji rezultat bude jedan veliki, ogromni plusić :)

    :: 14:19 :: Ostavi trag (0) :: Ponesi sa sobom :: # :: Tragovi On/Off :: prijavi hr.digg


    26.08.2004., četvrtak

    Scarlett O'Hara sindrom

    Sve više mi se sviđa dobra stara Scarlett. Toliko dobrih izjava je u samo dva sata filma dala teatralna, razmažena O'Harrica da je se, u različitim trenutcima, sjetim s velikim osmjehom. Pogotovo pri izjavi "Frankly, my dear, I don't give a dame" :)

    No, Scarlett je zaslužila i ulazak u medicinsku literaturu. Apsolutno zasluženo. Kažu da čovjek umire kad u njemu umre i posljednje zrno nade. Svjesni ili nesvjesni, željeli to priznati ili ne, istina je da postoji nešto što nam da onaj impuls za preživljavanje, ono što omogući da stisnemo zube i napravimo još jedan korak, ono u nama što se probudi kad sve ostalo krene nizbrdo. Ono "bit će bolje" što često prelazi preko usana iako i sami sumnjamo u mogućnost ostvarivanja te izjave. Scarlett O'Hara sindrom jedan je od najčešćih sindroma na koje svakodnevno nailazim. I istovremeno se čudim i zadovoljna sam.

    Tara! Home. I'll go home. And I'll think of some way to get him back. After all... tomorrow is another day.
    : : Scarlett - Gone with the Wind (1939.) : :
    Sindrom je to koji nas drži u životu. Kojeg prvog osjetimo pri jutarnjem otvaranju očiju, koji nas cijelog dana drži budnima i koji nas navečer uljuljkuje u mirne i čarobne snove. Sindrom je to koji nikad ne spava i protiv kojeg ne postoji lijek. Srećom, ne postoji lijek iako se brojni već dugi niz godina trude ga pronaći, testirajući svoju metodu na drugima s više ili manje uspjeha. Sindrom je to koji budno motri na nas, koji nas često usmjerava kad ne znamo kojim bi putem krenuli. Kod nekih je jače izražen, kod nekih tinja kao već lagano ugasla vatrica koja čeka povoljan vjetar da se ponovno raspiri. No, najvažnije je da taj sindrom kojeg neki zovu "nada" zaista umire posljednji.

    Vidim tolika lica koja se bore, koja ne dozvoljavaju da nada u njima ugasne, lica kojima i u najtežim trenucima u oki zasjaji sjaj nade i želje za boljim sutra. Tužna i sjetne priče okružuju me sa svih strana, pa čak i kad netko pršti od sreće, zagrebete li ispod površine te naoko očite sreće, shvatite da duboko unutra stanuje tuga i sjeta, želja za boljim i jednostavnijim životom omotanim u prozračni veo nade. Želja za promjenama i nadom koja to sve podgrijava. Zato volim tekstove koji u sebi nose poruku nade u bolje sutra, poruke o snazi koju nosimo u sebi i koju trebamo iskoristiti, poruke koje u sebi nosi pozitivan pogled i na najružnije i najteže trenutke, poruke koje u sebi nose Scarlett zanesenost dok vjetar šiba lice pogleda puno nade... Jednostavno i iskreno, volim misli koje u sebi nose Scarlett O'Hara sindrom. Jer, nakon svega, priznat ćete i sami - sutra je novi dan :)


    :: 11:38 :: Ostavi trag (4) :: Ponesi sa sobom :: # :: Tragovi On/Off :: prijavi hr.digg


    24.08.2004., utorak

    Sreća

    Sreća je osjećaj kojeg je teško opisati jer je doživljaj sreće nešto vrlo osobno - svaki čovjek doživljava sreću na sebi svojstven način. Nekima je za sreću potrebno sasvim malo - nečiji srdačan osmjeh, lijepa riječ, zalazak sunca na moru ili neki drugi lijepi doživljaj, a drugima pak ni sva bogatstva ovog svijeta ne mogu ni na tren učiniti sretnima. Znači li to da je sreća u nama samima i u našoj sposobnosti pozitivnog doživljavanja svijeta u sebi i oko sebe? Znači!

    Uvjeravamo sebe da ćemo biti sretni nakon što stupimo u brak, promijenimo posao, imamo djecu, dobijemo priznanje za dobro napravljeni posao. I onda nas frustrira činjenica da sve ne ide onako kako smo si zamislili. Ili postignemo sve što smo zamislili i onda shvatimo kako nas to ne ispunjava srećom na način na koji smo očekivali.
    Ako tvoja sreća zavisi od postupaka drugih osoba onda zaista ne možeš biti sretna osoba.
    : : Richard Bach : :
    Uvjeravamo sebe da ćemo biti s voljenom osobom sretni upravo takvom kakav ona je, a onda poželimo tu osobu mijenjati, prilagođavati i često sagraditi njenu ili njegovu ličnost iz temelja. I opet osjećamo frustraciju, jer očekujemo sreću, a njoj ni traga. I čvrsto smo uvjereni da nam sreća pripada, samo nikako da se zvijezde poklope.

    No, rijetki shvaćaju da sreća nije pitanje drugih, nego nas samih. Nema boljeg trenutka za biti sretan od upravo ovog. Sad. I odmah. Osvrnite se oko sebe, zavirite u svoju unutrašnjost i shvatit ćete da imate barem sedam dobrih razloga za biti sretni u ovom trenutku. Nađete li manje od sedam razloga, nije bitno, i jedan je dovoljan da budete sretni. Život je uvijek ispunjen očekivanjima i izazovima. Priznate li to sebi, već imate jedan dobar razlog za sreću. Ne čekajte da vaš pravi život započne, živite ga odmah i sad. Shvatite kolika je sreća što ste upravo udahnuli zrak, trepnuli kapcima, razvukli usne u osmjeh. Živite danas - ne jučer, ne sutra - DANAS.

    Ne postoji pravi put za sreću. Ne postoji provjereni način. Svatko od nas u sebi nosi to zrno iz kojeg može izrasti prekrasna biljka, veličanstvenog izgleda, boje i mirisa koja će osvjetljivati i uljepšavati ne samo vaš svijet, već i svjetove svih onih s kojima ste u dodiru. To sjeme treba svakodnevno zalijevati, brinuti se o njemu i pomagati mu u rastu, a ono će vas nagraditi najljepšim osjećajem kojeg ste ikad osjetili.

    Kako bi se brinuli za to zrno, prestanite čekati... čekati dok završite školu, čekati dok upišete fakultet, čekati dok završite fakultet, čekati dok smršavite, čekati osnujete obitelj, čekati dok ne počnete raditi, čekati dok ne odete u penziju, čekati do petka navečer, čekati do ponedjeljka ujutro, čekati dok isplatite kredit, čekati dok dođe proljeće, čekati dok... Prestanite čekati! Jer nema boljeg trenutka nego upravo ovog da budete sretni.

    :: 11:12 :: Ostavi trag (11) :: Ponesi sa sobom :: # :: Tragovi On/Off :: prijavi hr.digg


    19.08.2004., četvrtak

    R kao ruža

    Hajo društvo, Mudrica ovdje. Konačno sam majo uspjeja otjerati Maritine ozbijne misji i natjerat ju da me se sjeti i ponovno se majo igra sa mnom. Zadnjih par tjedana bijo mi je grozno.
    Usporedba o ruži
    Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu. Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je. Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao. Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio: "Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?" Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!
    Tako je i s mnogim ljudima. U duši svakog čovjeka nalazi se ruža. Bog je usađuje u nas prilikom rođenja među trnje nedostataka. Mnogi ljudi gledaju sebe i vide samo trnje - nedostatke. Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih. Nikad ne realiziraju svoje potencijale kojima ih je Bog obdario. Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši. Netko im drugi mora pomoći - pronaći je. Pomozi ljudima oko sebe nadjačati nedostatke. To je karakteristika Božje ljubavi koju možemo udijeliti svakome. Ako pomogneš nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje. I cvjetat će uvijek... iznova...
    : : Negdje s Krossovog bloga : :
    Stajno u zatvorenom prostoru, nigdje žive duše, Marita u svom bjuesu, a ja sama sa svojim igračkama. Živa dosada! Ona je stajno nešto čitaja, crtkaja, pisaja, a ja sam tužno sjedija u svom kutu i čekaja da me pogjeda. Aji, niš'! Kao da ne postojim. Radija sam ja budaju od sebe, skakutaja okojo, skrivaja joj stvari po stanu, aji samo bi me mijo pogjedaja, bez gjasa pronašja što treba i nastavija dajje po svom. A dani su tako jijepi, sunčani, kao stvoreni za šetnju!

    Mi Marko više ne dojazi i jako sam tužna zbog toga, aji Marita mi je objasnija neke stvari i ne smijem joj pokazati kojiko mi je žao. Doći će uskoro neki novi Marko... iji tko već. No ima i jedna odjična stvar. Jako, jako, jako dobra i strašno, strašno, strašno sam nestrpjjiva reći vam ju. Niste još skužiji? Ne?!? NAUČILA SAM REĆI R :))) Tako sam sretna da samo skačem okojo od vesejja i cijejo vrijeme vrištim "riba ribi grize rep" :)))

    E sad, kako sam to naučija? Dakje, bijo mi je teško, htjeja sam razvesejiti Maritu, a nisam znaja kako. A znam kojiko ona voji ruže pa sam svaki dan pričaja s njenim ružama ne bi ji bacije koji pupojjak i tako ju razvesejije. Aji kako ruže nisu znaje moj probjem sa sjovom r imaje smo probjema u komunikaciji. Jadne ruže nisu shvatije što žejim od njim i ma kojiko ih mazija i pazija, pupove nisu puštaje. I onda mi je sinujo da me one možda ne razumiju jer im ja stajno govorim "juže moje djage...". Shvatija sam ja da me čudno gjedaju pa sam zadnja dva tjedna vježbaja izgovaranje sjova r, potiho da me Marita ne čuje i da bi konačno mogja kak spada popričati s ružama. I konačno, prije dva dana ono "jiba jibi gjize jep" se pretvorijo u "riba, ribi grize rep". Uhhhh! Ako nisam tu rečenicu izgovorija mijijun puta dok konačno to zarojano "r" nije prešjo preko mog jezika. Aj' sad je sve super :)))

    Nakon uspjeha s ribama, ruže su konačno shvatije što im pričam, izbacije svoje jijepe gjave i donijeje Mariti osmjeh na jice... A kad se to dogodijo, ja sam ju uzeja za ruku, doveja do ruža i rekja "Gje, ruže su ponovo procvjetaje". Marita je staja u čudu, ne zbog ruža nego zbog mog "r" te me pitaja kako? "Jednostavno" nasmijem se ja i nastavim "jednostavno kao R... jednostavno kao ruža". I dajjnje objašnjenje nije bijo potrebno... Sad moram smisjiti način kako da naučim izgovarati to šašavo L koje me još muči. Kad smisjim, javim vam se ponovo :))

    Eto, sad znate kako sam naučija reći R pa se odoh sad majo igrati sa svojim jegaćima i neizostavnom vrećicom gumenih bombona :)

    :: 14:33 :: Ostavi trag (4) :: Ponesi sa sobom :: # :: Tragovi On/Off :: prijavi hr.digg


    18.08.2004., srijeda

    Stepenice u nebo

    Čitajući neke stare tekstove, odlučila sam jedan podijeliti s vama. Iako već objavljen, u svojoj dubini osjećam da je upravo ovo pravo mjesto za njega. Čini mi se da moj blog bez takvog teksta ne bi bilo isti. Stoga...
    Stairway to heaven
    There's lady who's sure
    All that glitters is gold
    And she's buying a stairway to heaven.
    When she gets there she knows
    If the stores are all closed
    With a world she can get what she came for.
    Ooh, ooh, and she's buying a stairway to heaven.

    There's a sign on the wall
    But she wants to be sure
    'Cause you know sometimes words have two meanings.

    In a tree by the brook
    There's a songbird who sings,
    Sometimes all of our thoughts are misgiven.
    Ooh, it makes me wonder,
    Ooh, it makes me wonder.

    There's a feeling I get
    When I look to the west,
    And my spirit is crying for leaving.
    In my thoughts I have seen
    Rings of smoke through the trees,
    And the voices of those who standing looking.
    Ooh, it makes me wonder,
    Ooh, it really makes me wonder.

    And it's whispered that soon
    If we call the tune
    Then the piper will lead us to reason.
    And a new day will dawn
    For those who stand long
    And the forests will echo will echo with laughter.

    If there's a bustle in your hedgerow
    Don't be alarmed now,
    It's just a spring clean for the May queen.
    Yes, there are two paths you can go by
    But in the long run
    There's still time to change the road you're on.
    And it makes me wonder.

    Your head is humming and it won't go
    In case you don't know,
    The piper's calling you to join him,
    Dear lady, can you hear the wind blow,
    And did you know
    Your stairway lies on the whispering wind.

    And as we wind on down the road
    Our shadows taller than our soul.
    There walks a lady we all know
    Who shines white light and wants to show
    How ev'rything still turns to gold.
    And if you listen very hard
    The tune will come to you at last.
    When all are one and ane is all
    to be a rock and not to roll.

    And she's buying a stairway to heaven.
    : : Led Zeppelin : :
    Koliko puta ste pokušali razmišljati ili pisati o temama koje su preteške i precrne pa ste jednostavno odustali? Nekoliko puta sam pokušala već pisati o jednoj određenoj temi, o jednoj određenoj osobi koja je ostavila duboke, divne tragove. I svaki put stanem. Čini mi se besmisleno pričati o svemu tome. Strahujem da ne bih znala na najbolji način prikazati svu tu borbu i želju za životom te objasniti kako se uživa u samoj činjenici da je dan lijep i da nema boli. Voljela bi to s vama podijeliti, iz jednostavnog razloga što obično ljudi o tome ne pričaju. Tema je preteška i precrna, a onda se kao promatrač nađete u takvoj situaciji i ne znate što bi. Teška tema je rak, a osoba koja je prošla kroz pakao meni je bila najbliža. Duboki tragovi koje je ona ostavila vide se iz ovih slova i svega onog što u životu radim. Nije ovo oda najboljoj majci na svijetu. I moja je bila kao i sve druge. No, dobro kao i sve druge divne majke :). Neću vam sad pričati o lijepom djetinjstvu, njezinim pričama o doktoru Doolitlu kojima nas je pokušavala barem malo zaustaviti na jednom mjestu, opraštanjima svakojakih psina koje su mi padale na pamet i koje sam samouvjereno provodila u djelo, njezinim neopterećujućim podukama o životu i njegovim vrijednostima.

    Počet ću od početka pakla. Dugo mi je trebalo da shvatim da sam određeni period života živjela samo posvećena jednom cilju. Ništa drugo mi tada nije imalo smisla i najvažnija stvar na svijetu bila mi je pomoći voljenoj osobi. Zvuči vam patetično? Imate pravo, zbilja tako može zazvučati. Čitati nečija hladna slova na titravom ekranu, razmišljati o tome kakve li prodike sad ova pokušava držati, srcedrapateljno pisati o stvarima koje je ona proživjela, a da nije ona bila bolesna i u čemu je smisao svega toga. Imate pravo, ja ne mogu znati kako je njoj bilo i vjerojatno negdje duboko u meni je i bio trunak samoživosti i panike, ali ono što mogu je znati kakav se tada javlja osjećaj bespomoćnosti. I kako sam onda željela imati nekog tko je to prošao da bar malo ublaži taj osjećaj ništavnosti i bezvrijednosti. Tada ste spremni skinuti i zvijezde s neba, kad bi samo znali da će to pomoći. Gledati svaki dan kako netko s krajnjim naporima, ali tvrdoglavo, prkoseći smrti, sam pređe pet katova stepenica kako bi dokazao svima, a ponajviše sebi da to može. I da se snagom volje može pobijediti sve. Zaista može!

    Dogodi mi se često da već pod vlastitim koljenima osjetim tlo, da mi je kičma savijena i da ne mogu više. I onda mi njezin pobjedonosni osmjeh, nakon što je prešla sve te silne stepenice, dođe pred lice. Osmijeh na licu osobe koja po predviđanjima ne bi trebala niti disati, osmjeh osobe koja sve može. Samo treba htjeti. Volja je glavna esencija bića. Bez nje bismo bili samo prazne, šuplje ljušture. Nije ovdje riječ samo o njoj. Vodeći je svakodnevno na terapije, susretala sam puno ljudi s jednakom životnom snagom koju je ona posjedovala i već pomalo sam se pitala da li su takvi ljudi predodređeni za bol. Nisu, naravno svi bili isti. Ali većina je onih koji su samom snagom volje preživljavali. Dovedeni do ruba, svjesni činjenice da je samo pitanje trenutka kad će pasti u ponor, ipak su nalazili snagu. Ako i trebaju pasti u ponor, ne žele to učiniti bez dostojanstva. Žele biti snažni i jaki. No, oni ne bi imali toliko snage da uz sebe nisu imali nekog. Ma koliko je teško to sve proživljavati sa strane znajući da činite maksimum koji možete i da od toga nema neke koristi, morate shvatiti da je njima najvažnije da ste uz njih. Da imaju nekog tko će kroz sve te patnje i muke proći s njima.

    Cijelo to vrijeme, nesvjesno, ona je gradila svoje stepenice u nebo. Svakim danom, svakim malim, novim uspjehom u prkošenju bolesti, gradila se nova stepenica dok nije došao dan kada su bile gotove i spremne za upotrebu. Jedne divne, sunčane nedjelje u studenom, dok su se vjeverice igrale na stablima, a u pozadini tiho svirao Albinonijev Addagio, mirna i opuštena oprostila se tiho s ovim životom dok su je stepenice vodile na put bez boli. Put u nebo.

    :: 11:10 :: Ostavi trag (7) :: Ponesi sa sobom :: # :: Tragovi On/Off :: prijavi hr.digg


    13.08.2004., petak

    Krivnja

    Pokleknula sam neki dan sama pred sobom i svojim uvjerenjima i bila neiskrena. I od tog trenutka osjećam se loše, slika mi se urezala u misli kao tmuran oblak i ne mogu je se riješiti. Iako sam odmah po nemilom događaju, iskreno priznala što sam napravila, težina krivnje me i danas oblijeva hladnim znojem. Ne oblijeva me val grižnje savjesti zbog postupka već zbog činjenice da je zbog tog postupka došlo zbog mog vlastitog nepovjerenja, nesigurnosti i slabosti. I taj me dio najviše grize, jer sam na njega mogla djelovati. Boriti se protiv svojih slabosti, ali sam poklekla. Trenutak neopreznosti i srušila sam se u vlastitim očima.
    SAVRŠENA ŽENA
    … po čitave dane i čitave noći trudim se da dobro izgledam, da budem zdrava i pametna.
    I da me obožavaju.
    I da budem zadovoljna.
    I hrabra.
    I načitana.
    I savršena domaćica,
    I fantastična u krevetu,
    I da govorim strane jezike,
    I da se bavim sportom,
    I da poznam umjetnost…
    Hoće li me, molim vas, netko zaustaviti?
    : : Georg blog - J. Viorst : :


    Iako sam istog trenutka dobila oprost, još uvijek se grizem. I osjećam se kao mala djevojčica koja je iznevjerila povjerenje roditelja i sad se srami, najradije bi se zavukla u kut i tamo samovoljno stajala dok me taj osjećaj ne prođe. Možda je krivnja još veća jer je sam dobila oprost i razumijevanje. Možda još više peče jer mi je stalo do te osobe, do povjerenja i razumijevanja. Možda još više boli zato što ta osoba misli da sam dobra osoba. Sjetila sam se tada teksta s Georgovog bloga kojeg vam prenosim u okviru i počela se smijati. Kiselo smijati, a krivnja je ostala. Zato što ne želim dobro izgledati, biti pametna, savršena i obožavana. Ne želim biti savršena domaćica, fantastična u krevetu niti savršena na bilo koji drugi način. Ali želim imati dobar odnos s ljudima, biti u mogućnosti vjerovati im bez straha i grča, iskreno im se otvoriti i vjerovati. Želim biti dobar čovjek. A ovaj moj potez, izuzetno glup i nezreo je pokazatelj da možda ni sama nisam sposobna dati toliko povjerenje koje tražim. I zato se grizem. I zato sam poklekla pred samom sobom. Ono ljepilo je ovog puta pobijedilo i porazilo me, a težak osjećaj ostaje kao podsjetnik.

    No kako i loše stvari u životu služe dobrom cilju, tako i ovaj "incident" sa svojom težinom i gorčinom postiže dobre rezultate. Povjerenje mi je izuzetno važno u životu, no poučena izuzetno lošim iskustvima, u meni još uvijek tinja mrvica sumnje koja me ovako neugodno i neočekivano iznenadila. I baš taj loš potez trebao mi je da shvatim neke stvari te još jednom poradim na sebi i ponovo se s osmjehom pogledam u ogledalo.

    :: 11:54 :: Ostavi trag (12) :: Ponesi sa sobom :: # :: Tragovi On/Off :: prijavi hr.digg


    11.08.2004., srijeda

    Iskra života

    Ima dana kada mi je zaista teško i pomisliti izvući se iz kreveta, otvoriti oči i prihvatiti da je novi dan. Voljela bi neko vrijeme ostati u snovima kojih se ne sjećam, ali osjećam da su ugodni i bolji od dana koji traži moje sudjelovanje.
    Moj lipi anđele
    Negdje još čuvam nešto za tebe
    Kad dođu jutra puna nevoje
    I kad nam ništa ne ide
    Pogledaj u mene
    Ako nas tužne jutrom probude
    I srce stisne se od nevoje
    Ja čuvam nešto za tebe
    Pogledaj u mene

    To može dati samo onaj koji te
    Kad pode po zlu
    Voli više od sebe

    Moj lipi anđele
    Pogledaj u mene
    Ako nas tužne jutrom probude
    Ja čuvam osmijeh za tebe
    Moj lipi anđele
    Pogledaj u mene
    Ako nas tužne jutrom probude
    Ja čuvam osmijeh za tebe

    Ako nas tužne jutrom probude
    I srce stisne se od nevoje
    Ja čuvam nešto za tebe
    Pogledaj u mene
    To može dati samo onaj koji te
    Kad pode po zlu
    Voli više od sebe

    Moj lipi anđele
    Pogledaj u mene
    Ako nas tužne jutrom probude
    Ja čuvam osmijeh za tebe
    Moj lipi anđele
    Pogledaj u mene
    Ako nas tužne jutrom probude
    Ja čuvam osmijeh za tebe
    I pitam se ponekad što je to što me ipak natjera da se odvojim od svoje podsvijesti koja me ugodno mazi lijepim snovima te se suočim sa surovom realnošću, stišćući zube do bola. Ima boljih i lošijih dana.

    Nitko nije savršen, i ma koliko se trudili da to drugi ne vide, ma koliko dobro namještali maske, nadate se da će netko primijetiti da ste posrnuli. Najgori je osjećaj onaj kad shvatite da nema nikog da to primijeti. Ili je taj netko toliko zabavljen sobom da uopće ne doživljava vašu bol, tugu i patnju. Ponašajući se kao da je to vaše stanje opaka zarazna bolest, najjednostavnije je ignorirati ju, ne vidjeti tugu u očima koje traže razumijevanje i pomoć, ne osjetiti grčenje duše, ne osvrtati se na drhtaje tijela ne od strasti nego od boli koju osjeća. A nekih dana bol je toliko jaka da imate osjećaj kako će vam tijelo rastrgati najmoćnija sila svemira. Ta će se osoba radije zabaviti vlastitim "brigama" za koje ste uvijek bili tu, oslonac i pomoć, temelj razumijevanja i podrške, izgovarajući šablone kao što su "bit će sve dobro, ne brini" ili "ima u tebi snage, sve ćeš ti to prebroditi". Ponekad mi te riječi zvuče toliko prazno jer predstavljaju samo slova koja su bezosjećajno prešla preko nečijih usana. Još vas uz to blesavo potapša po ramenu kao da ste Floki, a ne osoba čija se duša rasula u milijune komadića. I onda se povučete još dublje u sebe, hvatajući se zubima za zrak pokušavate sastaviti raspadnute dijelove, no tragovi lijepljenja uvijek ostaju. Teško izbrisivi tragovi ljepila nagrizaju vaše povjerenje, zatvaraju vas od ostatka svijeta i tjeraju u svijet snova kojeg možete kontrolirati bolje nego sebe. Ili bar mislite da možete.

    Na kraju uvijek ostajemo sami. Suočeni sami sa sobom i kuferom osjećaja s kojim tako često ne znamo što bi pa bi ga najradije poklonili prvoj osobi koja naiđe. Ali ne ide to tako. Igra ima drugačija pravila koja rijetki razumiju. Igra je to u kojoj uvijek mala svjetlosna pahuljica pronađe put iz tog kufera, postavi se negdje u visini grudnog koša, tamo gdje najviše boli i osvijetli put. Otvori vam neko novo područje za koje niste ni znali da postoji, pokaže kolika se snaga u vama još nalazi te da je bol najbolji put za otkrivanje vlastitih nadnaravnih sposobnosti. Iskra je to života zbog koje ujutro otvorim oči, nadajući se da će današnji dan biti u kategoriji boljih.

    :: 11:19 :: Ostavi trag (4) :: Ponesi sa sobom :: # :: Tragovi On/Off :: prijavi hr.digg


    03.08.2004., utorak

    Mirisni izbor

    Na svijetu postoje milijuni parfema. Možda i više. Svaki parfem je poseban, nosi svoju aromu, prepoznatljivost, zavodljivost, sličnost s drugima, a opet veliku različitost. Dolaze u raznim oblicima, bojama i mirisima. Privlače nas svojom ambalažom, etiketom, imenom, cijenom, mirisom. Nešto od toga presudi koji ćemo odabrati za "The One". I sama ideja oko izbora parfema neodoljivo me podsjeća na ljubav i ljudske odnose.

    Koliko parfema u životu ste isprobali? Neki su vas privukli svojom bočicom koja predstavlja pravo malo umjetničko djelo. No, ma koliko lijepa ambalaža bila, unutra se nalazio za vas neprivlačan miris kojeg jednostavno niste mogli podnijeti. Stoga ste odmahnuli rukom, slatko se nasmijali, odbacili ga i krenuli dalje. Probali ste sljedeći, nije bio loš, imao je nešto pa ste odlučili isprobati ga, nosili ste ga neko vrijeme, lagano se zasitili i shvatili da je vrijeme za promjene. Ili se pojavio novi parfem koji je zagolicao vaše nosnice. I odbacili ste stari, obukli novi, uživali u njemu neko vrijeme, ali niste osjetili da vam u potpunosti leži. Razmišljali ste o tome da vam ovaj parfem baš super paše za dnevne stvari, ali za noć bi mogli pronaći nešto mističnije, zavodljivije, nešto što će vas uzdići na jedan viši nivo. Pa ste onda malo šarmirali jednim parfemom za dan, drugim za noć. A možda se pojavio i jedan parfem za svaki dan u tjednu ili posebni parfem za vikend...

    Ruža bi isto tako mirisala da je i drukčijim imenom zovemo.
    Onda ste odjednom pronašli jednostavan, oku neprivlačan, jeftin parfem nepoznatog imena, ali arome koja je zagrijala vaše nosnice, okupala vaše tijelo toplinom i zauzela vaše srce. I znali ste da je to miris vašeg života. Dnevni, noćni, tjedni, vikendom - to je miris koji ste željeli nositi na sebi stalno, bez obzira na sunce i mjesec, bez obzira na plimu i oseku, bez obzira na godišnje doba. Nije vam bilo bitno što nitko ne zna za taj parfem, što ne vide u njemu ono što vi vidite, što njegov miris nema na vas isti utjecaj kao i na njih. Sretni ste i zadovoljni svojim pronalaskom, jer se dobro osjećate dok ga nosite i jer vas svojom aromom nadahnjuje, inspirira i ispunjava. Možda ste i probali druge parfeme, ali se uvijek vraćate njemu jer je on za vas najbolji. Vaša odjeća odiše po njemu, ormari su prihvatili taj miris, ljudi vas prepoznaju po tom specifičnom mirisu kojeg unosite u prostor... Sasvim smo zadovoljni onim što imamo, ali znatiželja u nama ponekad je gladna i želi se nahraniti.

    Ponekad tu glad uspijemo zatomiti, a ponekad nas nadigra. I tu naše čulo odigra zanimljivu igru izbora. Znatiželjna glad za novim mirisima u nama pri utaživanju svoje strasti ima izbor slanja nekoliko različitih signala. Sviđa joj se novi miris, ali nešto mu nedostaje, glad je djelomično zadovoljena, ali budi se želja za starim, dobrim, jeftinim parfemom. I slijedi povratak na staro sa zadovoljstvom da vani ipak ne postoji nešto bolje. Postoji mogućnost i da je taj novi miris toliko dobar, da znatiželja jednostavno zaboravi sve prije njega i kao pravi ovisnik se "nakači" na novu aromu. Ili je znatiželja toliko gladna da istovremeno želi hraniti se s oba mirisa. No svakoga dana stiže sve više novih parfema, novih mirisa, novih iskušenja...

    Koliko je ovisnost o "odabranom" jaka ne ovisi samo o njegovom sadržaju, njegovoj posebnosti, njegovoj aromi već i o brojnim vanjskim utjecajima, ali ponajviše o nama i našem izboru. Ostati pri starom, provjerenom mirisu koji nas čini sretnima, zadovoljnima, možda ne potpuno ispunjenima, ali uvijek mora postojati mali odmak od savršenstva? Ili se baciti u avanturističko putovanje pronalaska novog nosnog opijata koji može biti, ali često nije bolji od onog starog? Izbor je zaista samo na nama...

    :: 10:41 :: Ostavi trag (11) :: Ponesi sa sobom :: # :: Tragovi On/Off :: prijavi hr.digg


    01.08.2004., nedjelja

    Dan prijatelja

    Danas je službeni dan prijatelja. Nisam znala da i taj pojam ima službeni datum već sam nekako blesavo mislila da je svaki dan Dan prijatelja. Slično kao i s Majčinim danom. Eto, naučili su me nešto novo, a usput i potaknuli da malo intenzivnije razmišljam o pojmu prijateljstva. Postoji razlika između znanaca i prijatelja. Znanac je netko čije ime znaš, koga vidiš s vremena na vrijeme, s kim vjerojatno dijeliš neke zajedničke interese i osjećaš se ugodno u društvu te osobe. Imam popriličan broj znanaca i poznanika, no s njima dijelim malo svog života. Oni ne razumiju mene u potpunosti, ja ne razumijem njih, uglavnom zato što ih ne poznajem dovoljno. I jednostavno, te odnose puštam da budu takvi kakvi jesu. Povremeni i plitki.
    Making Friends
    The better part of every life,
    Is spent in making friends,
    The years leave many broken things,
    That only kindness mends!
    The slender chain of gold that links
    Two hearts can hold its own,
    A burden shared is lighter
    Than the one we bear alone!

    Somehow the road grows shorter,
    Walking hand and hand,
    Seeing tenderness in eyes,
    That truly understand!
    And thus it is until life ends,
    We spend the best years ... Making Friends!


    S druge strane, prijateljstvo je nešto gotovo nadnaravno. Osoba je to koju voliš na poseban način, ne nužno ljubavni, osoba je to do koje ti je stalo, o kojoj brineš i na koju misliš kad nije u blizini. Prijatelji su ljudi na koje pomisliš kad vidiš nešto što bi im se moglo svidjeti, a to znate jer ih tako dobro poznajete. Osobe su to čiji lik stalno nosite u glavi i čije postupke i gestikulacije poznajete kao svoje. Prijatelji su osobe uz koje se osjećate sigurno jer znate da vas vole. Prijatelji su osobe koji se sjete vašeg rođendana. Prijatelji vas nazovu samo da vide kako ste, jer prijatelji ne trebaju izgovor za poziv. I znate da ukoliko imate problema, oni su tu da vas poslušaju. I vi ste tu za njih.

    Prijatelji su ljudi koji vam se neće smijati ili povrijediti vas, a ako to ipak naprave potrudit će se ispraviti svoju grešku. To su ljudi koje volite, bez obzira znate li to svojom sviješću ili ne. Prijatelji su osobe koji vam ponude rame za plakanje kad vam je teško ne osuđujući vaše postupke. Prijatelji su osobe koji vam ponude zagrljaj kad vam je on najpotrebniji, zagrljaj o kojem ne razmišljate koliko će trajati i tko će prvi pustiti. Prijatelji stoje uz vas na vašem vjenčanju, noseći prstenje ili je to osoba koja stoji uz vas izgovarajući vama i vi njoj najljepši zavjet. Prijatelji su osobe koji će vas zaustaviti kad radite greške i pomoći vam kad je najpotrebnije. Njihovu ruku uvijek možete držati i osjetiti ljubav. Prijatelje uvijek možete zagrliti i poljubiti bez da vam to bude čudno zato jer razumiju stvari koje radite i zbog njih vas vole. Uvijek su uz vas. Drže vašu ruku. Gledaju vas dok živite i vi njih gledate dok žive te učite jedno od drugog i uživate u tome. Prijatelji su osobe koje vas čine boljim bićima.

    Na određeni način, odnedavno gubim svog najboljeg prijatelja. Najbolju prijateljicu izgubila sam prije nekoliko godina i tuga zbog toga ne prestaje. Ne mogu je vratiti, mogu je samo mislima dotaknuti i nadati se da je na nebu pronašla puno novih prijatelja. Njeno mjesto teško će tko popuniti. Najboljeg prijatelja gubim i ništa ne mogu napraviti. Ne mogu biti samo prijateljica, ne mogu dijeliti s njim one najintimnije misli i događaje, ne mogu slušati njegove emocije i praviti se da me ne bole, ne mogu ga zagrliti i poljubiti znajući da to nije samo prijateljska gesta. Ne mogu lagati. Prijatelji, pogotovo najbolji se ne lažu. I bit ću zauvijek njegova najbolja prijateljica, bit ću tu kad me bude trebao, nosit ću ga u srcu svakoga dana, podsjećajući se što bi ga veselilo, a što rastužilo, ali neću s njim dijeliti fizičko vrijeme. I uživat ću u njegovim uspjesima i sreći iz daljine, nadajući se da će mu život donijeti puno dobroga. Moj si najbolji prijatelj i to ćeš zauvijek ostati. Smatram se sretnom osobom jer mi je život podario blago istinski najbolje prijateljice i prijatelja koji su samim svojim postojanjem i dijeljenjem svoje duše sa mnom učinili od mene bolju osobu. Hvala vam.

    :: 10:14 :: Ostavi trag (8) :: Ponesi sa sobom :: # :: Tragovi On/Off :: prijavi hr.digg


    © 2004-2006 Marita - sva prava pridržana

    Dobro Vam jutro
    Čovjek se budi najčistije duše koja čeka da ju oblikuje idući dan. I zato priušti sebi da ti prvo "dobro jutro" poželi onaj tko te voli.


    Mail: maritin.kutak@gmail.com
    ICQ: 7-791-525

    Čitali ste me puta :)

    Moji tekstovi
  • Želja ljubavinew
  • Želja
  • PP ili Ponovno perspektiva
  • Čudesna lakoća življenja
  • Strategija
  • Bez zašto
  • Što to bješe ljubav
  • Moj najbolji prijatelj
  • Razglednice
  • Snaga boli
  • Ručak Bogom
  • Kakav si...
  • Magla
  • Oda muškarcima
  • Ogledalo želja
  • Uživam život :)
  • Anđeoski zagrljaj
  • Dvogodišnjica DGB
  • Sebi dovoljan
  • Tko si?
  • Deja vu
  • Prazno jaje
  • Crna rupa
  • Drugačije
  • Eros, philia, agape...
  • Sreća
  • San, rezime, mačka i reset
  • Inspiracija
  • Doručak
  • Tugica...
  • Disanje...
  • Rođeni glumci
  • Dišpet
  • Ljubičasto nebo
  • Hvala ti...
  • Smisao života
  • Smeagol
  • ZSO:: Seks ili čokolada
  • Škorpionska priroda
  • Trenutak
  • Sezame, otvori se
  • Zaobilaženje
  • Bistra pličina
  • Zdravo maleni!
  • Vukovi
  • Korijeni svijesti
  • ZSO:: Zemaljska strana oaze
  • I stvori Bog ženu...
  • Korak
  • 365 dana
  • Pismo prijateljici
  • Zasluge
  • List papira
  • Jedna žica
  • Lanac sudbine
  • Praznik ljubavi
  • Zrno ljubavi
  • Mozaik života
  • Strpljivost
  • Zanesenost optimizmom
  • Nevidljivi mostovi
  • Potraga za čarobnjakom
  • Srebrne kutijice
  • Želim ti...
  • Ljepota žene
  • Životna lekcija
  • Najbolji dan u životu
  • Potraga za mirom
  • Očima promatrača
  • Lucijino svjetlo
  • Cvijet ljubavi
  • Otvorena vrata
  • Simbioza strasti
  • Domino
  • Duhovna kuharica
  • Ne odustajem
  • Nevidljiva posuda
  • Par godina za nas
  • Udruga pozitivnih misli
  • Postolari
  • Dan muškaraca
  • Oni koji žive u srcima
  • Strah od svjetla
  • Pouka čvorova
  • San dupina
  • Samoća
  • Priča bez riječi
  • Slomljeno rebro
  • Vrijeme za Ljubav
  • Ali...
  • Timski rad
  • Bojice
  • Ljubav Amazonke
  • Narančasti temperament
  • Promjena perspektive
  • "Mali" ljudi
  • Sedam slova
  • Gdje stanuju anđeli...
  • Ljubav nikada ne gubi
  • Vjera protiv Sudbine
  • Mali zeleni znak
  • Revizija života
  • Albinonijeve suze
  • Velike smeđe oči
  • Danas bi...
  • Nalik bravi i ključu
  • Zakon sjemena
  • Posljednji dan
  • Zakon stava
  • Život bez laži
  • Vulkan
  • Narančasti svijet
  • Trud naš svagdašnji
  • Recept za dobar dan
  • Scarlett O'Hara sindrom
  • Sreća
  • Stepenice u nebo
  • Krivnja
  • Iskra života
  • Mirisni izbor
  • Dan prijatelja
  • Plavi Mjesec
  • Trag imena
  • Zaraza
  • Nitko nije otok
  • Putevi
  • Drvo života
  • Umijeće malih koraka
  • Oslobođena ptica
  • Pismo neznanim prijateljima
  • Ljepota različitosti
  • Val u nama
  • Rebro u potrazi...
  • Čudan dan
  • Prijatelji životinja
  • Moć riječi
  • Ljubav bez granica
  • Svaki početak je težak
    Ajtej ego :)

  • Igjanew
  • Veseje misji
  • Bajvan jevojucija
  • Vjeća koja...
  • Kad se maje juke sjoze...
  • Jukava jija
  • Dan gumenih bombona
  • R kao ruža
  • Majko
  • Pobuna alter ega

    Blog arhiva za starije tekstove (zaključno s veljačom 2005) uglavnom ne radi pa sam vam pripremila PDF fajlove za dowload i možebitni užitak čitanja :))) (Upute: kliknete na link, skinite zip fajl ili ga otovorite i u njemu se nalazi PDF datoteka tekstova za svaki mjesec posebno)
  • Srpanj 2004
  • Kolovoz 2004
  • Rujan 2004
  • Listopad 2004
  • Studeni 2004
  • Prosinac 2004
  • Siječanj 2005
  • Veljača 2005
  • Ožujak 2005
  • Lipanj 2005
  • Srpanj 2005
  • Kolovoz 2005

    < kolovoz, 2004 >
    P U S Č P S N
                1
    2 3 4 5 6 7 8
    9 10 11 12 13 14 15
    16 17 18 19 20 21 22
    23 24 25 26 27 28 29
    30 31          


    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    OYO.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv

    Komentari On/Off

    Od srca drugim srčekima
  • Hrabri telefon :: telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu Zlostavljana djeca su odgovornost svih nas! Pozivom na broj 060 800 800 donirate 3 kn za rad Hrabrog telefona. SOS linija 0800 0800 od ponedjeljka do petka 09 - 18 sati..

  • Snaga - Prikupljanje novca za pomoć djeci s cerebralnom paralizom. Nazovite 060 888 502 (3,66 kn)